Boje električnog trake imaju i funkcionalnu i sigurnosnu svrhu u električnim instalacijama, omogućavajući brzu identifikaciju faza kablova, nivoa napona i određenih primena, uz pridržavanje industrijskih standarda i propisa. Sistem boja varira u zavisnosti od regiona, ali generalno prati smernice koje definišu organizacije poput NEC (Nacionalnog električnog propisa) u SAD, IEC (Međunarodne elektrotehničke komisije) na globalnom nivou i BS (Britanski standardi) u Ujedinjenom Kraljevstvu, čime se obezbeđuje doslednost i smanjuje rizik grešaka tokom instalacije, održavanja i popravki. Crna je najčešća boja koja se koristi za opštu izolaciju u primenama niskog napona (do 600V), uključujući prekrivanje spojeva, povezivanje kablova ili izolaciju nedeonih provodnika. Ona nije specifična u pogledu faze, što je čini svestranom za opštu upotrebu gde bojno kodiranje nije kritično. Bela i siva traka često se koriste za neutralne provodnike, u skladu sa zahtevima NEC-a koji za neutralne kablove predviđaju identifikaciju belom, sivom bojom ili trima belim linijama, čime se omogućava električarima da razlikuju neutralne od faznih provodnika i time se sprečavaju kratki spojevi. Crvena i narandžasta traka obično se koriste za sisteme visokog napona (iznad 600V) ili za označavanje faznih provodnika u trofaznim sistemima. U mnogim zemljama crvena označava fazu A, dok narandžasta može označavati fazu B, iako se to može razlikovati po zemljama – na primer, u Evropi su uobičajene boje faza: braon, crna i siva. Ove svetle boje privlače pažnju na provodnike sa visokim rizikom, čime se povećava bezbednost. Zelena i zelena sa žutim prugama univerzalno su prepoznatljive kao uzemljenje (zemljovod), kritična boja za identifikaciju provodnika koji štite od električnog udara tako što preusmeravaju struju kvara u zemlju. Ovaj sistem boja je standardizovan širom sveta, čime se smanjuje mogućnost zabune u međunarodnim instalacijama. Plava i žuta traka imaju različite primene: plava često označava kablove za komunikaciju niskog napona (npr. Ethernet, telefonske linije) ili neutralne provodnike u nekim regionima, dok se žuta koristi za označavanje faznih provodnika, upozoravajuće trake u opasnim zonama ili privremene veze. Specijalne boje poput ljubičaste koriste se za određene primene, kao što je identifikacija izolovanih uzemljivačkih kola u osetljivoj opremi (npr. medicinska oprema) koja zahtevaju odvojeno uzemljenje kako bi se izbegla smetnja. Neke trake imaju kombinacije boja ili štampane oznake (npr. napon) za veću jasnoću. Na primer, crna traka sa crvenim tekstom može označavati izolaciju visokog napona, dok prugasta traka (npr. crvena i bela) može označavati određena kola. Izbor boje takođe uzima u obzir i spoljašnje faktore: fluorescentne boje (npr. neon žuta) koriste se u mestima sa slabim osvetljenjem radi bolje vidljivosti, dok otporne na UV zračenje boje sprečavaju izbeljivanje u spoljašnjim primenama. Praktikovanje standarda boja je obavezno u većini pravnih nadležnosti, jer pogrešna identifikacija može dovesti do električnih nesreća, oštećenja opreme ili prekršaja propisa. Električari i instalateri moraju biti upućeni u regionalne razlike kako bi osigurali pridržavanje propisa, čime boje električne trake postaju osnovni aspekt bezbednog i efikasnog upravljanja električnim sistemima.