Boje električnog trake imaju i funkcionalnu i sigurnosnu svrhu u električnim instalacijama, omogućavajući brzu identifikaciju faznih vodova, naponskih nivoa i specifičnih primjena, uz pridržavanje industrijskih standarda i propisa. Sustav bojenja varira u različitim regijama, ali generalno slijedi smjernice koje definišu organizacije poput NEC (National Electrical Code) u SAD-u, IEC (Međunarodne elektrotehničke komisije) na globalnom nivou i BS (British Standards) u Ujedinjenom Kraljevstvu, čime se osigurava dosljednost i smanjuje rizik pogrešaka tijekom instalacije, održavanja i popravaka. Crna je najčešća boja, koristi se za opću izolaciju u primjenama niskog napona (do 600 V), uključujući prekrivanje spojeva, povezivanje vodova ili izolaciju vodiča koji nisu fazni. Ne određuje fazu, što je čini svestranom za opću upotrebu gdje kodiranje bojama nije kritično. Bijela i siva traka često su rezervisane za neutralne vodiče, u skladu s zahtjevima NEC-a koji za neutralne žice propisuju bijelu, sivu ili tri uzdužne bijele trake, što pomaže električarima da razlikuju neutralne od faznih vodiča kako bi se spriječili kratki spojevi. Crvena i narančasta traka obično se koriste za visokonaponske sustave (iznad 600 V) ili za označavanje faznih vodiča u trofaznim sustavima. U mnogim regijama crvena označava fazu A, dok narančasta može označavati fazu B, iako se to može razlikovati po zemljama – na primjer, u Europi su uobičajene faze smeđe, crne i sive. Ove svijetle boje privlače pažnju na vodiče s visokim rizikom, povećavajući sigurnost. Zelena i zelena sa žutim prugama univerzalno su prepoznatljive kao uzemljenje (zemljovod), kritična sigurnosna boja za identifikaciju vodiča koji štite od električnog udara tako što preusmjeravaju struju kvara u zemlju. Ovaj kod boja standardiziran je globalno, smanjujući zabunu u međunarodnim instalacijama. Plava i žuta traka imaju različite primjene: plava često označava žice niskog napona za komunikaciju (npr. Ethernet, telefonske linije) ili neutralne vodiče u nekim regijama, dok žuta može označavati fazne vodiče, upozoravati na opasne zone ili privremene priključke. Specijalne boje poput ljubičaste koriste se za određene primjene, kao što je identifikacija izolovanih uzemljivačkih krugova u osjetljivoj opremi (npr. medicinska uređaja) koja zahtijeva odvojeno uzemljenje kako bi se izbjegle smetnje. Neke trake imaju kombinacije boja ili otisnute oznake (npr. naponske oznake) za veću jasnoću. Na primjer, crna traka s crvenim tekstom može označavati izolaciju visokog napona, dok pruge (npr. crveno-bijele) mogu označavati određene krugove. Izbor boje također uzima u obzir okolinske čimbenike: fluorescentne boje (npr. neon žuta) koriste se u područjima s niskom osvjetljenju radi bolje vidljivosti, dok otporne boje na UV zrake sprječavaju izblijedjavanje u vanjskim primjenama. Pridržavanje standarda kodiranja bojama obavezno je u većini jurisdikcija, jer netočna identifikacija može dovesti do električnih nesreća, oštećenja opreme ili kršenja propisa. Električari i instalateri moraju biti upoznati s regionalnim varijacijama kako bi osigurali usklađenost, čime boje električne trake postaju osnovni aspekt sigurnog i učinkovitog upravljanja električnim sustavima.