Boje električnog trake imaju i funkcionalnu i sigurnosnu svrhu u električnim instalacijama, omogućavajući brzu identifikaciju faza kablova, naponskih nivoa i određenih primjena, uz pridržavanje industrijskih standarda i propisa. Sistem bojenja varira u zavisnosti od regiona, ali generalno slijedi smjernice koje definišu organizacije poput NEC (National Electrical Code) u SAD, IEC (Međunarodna elektrotehnička komisija) na globalnom nivou i BS (Britanski standardi) u Ujedinjenom Kraljevstvu, čime se osigurava dosljednost i smanjuje rizik grešaka tokom instalacije, održavanja i popravki. Crna je najčešća boja i koristi se za opštu izolaciju u primjenama niskog napona (do 600 V), uključujući prekrivanje spojeva, povezivanje kablova ili izolaciju nedeo aktivnih provodnika. Ona nije specifična u pogledu faze, što je čini svestranom za opštu upotrebu gdje bojenje nije kritično. Bijela i siva traka često su predviđene za neutralne provodnike, u skladu sa zahtjevima NEC-a koji za neutralne kablove propisuju bijelu, sivu boju ili tri uzdužne bijele trake, čime se omogućava električarima da razlikuju neutralne od aktivnih provodnika i time se izbjegnu kratki spojevi. Crvena i naranđasta traka obično se koriste za sisteme visokog napona (iznad 600 V) ili za označavanje faznih provodnika u trofaznim sistemima. U mnogim regijama crvena označava fazu A, dok naranđasta može označavati fazu B, iako se to može razlikovati od zemlje do zemlje – na primjer, u Evropi su uobičajene faze smeđe, crne i sive boje. Ove svijetle boje privlače pažnju na provodnike sa visokim rizikom, čime se povećava sigurnost. Zelena i zelena sa žutim prugama univerzalno su prepoznatljive kao uzemljenje (zemlja), što je kritična sigurnosna boja za identifikaciju provodnika koji štite od električnog udara tako što preusmjeravaju struju kvara u zemlju. Ovaj kod bojenja standardizovan je globalno, čime se smanjuje mogućnost zabune u međunarodnim instalacijama. Plava i žuta traka imaju različite primjene: plava često označava kablove za komunikaciju niskog napona (npr. Ethernet, telefonske linije) ili neutralne provodnike u nekim regijama, dok žuta može označavati fazne provodnike, upozoravati na opasne zone ili privremene spojeve. Specijalne boje poput ljubičaste koriste se za određene primjene, kao što je identifikacija izolovanih uzemljivačkih kola u osjetljivoj opremi (npr. medicinska oprema) koja zahtijevaju odvojeno uzemljenje radi izbjegavanja smetnji. Neke trake imaju kombinacije boja ili otisnute oznake (npr. naponske oznake) radi veće jasnoće. Na primjer, crna traka sa crvenim tekstom može označavati izolaciju visokog napona, dok prugasta traka (npr. crvena i bijela) može označavati određena kola. Izbor boje takođe uzima u obzir i okolinske faktore: fluorescentne boje (npr. neon žuta) koriste se u prostorima sa slabim osvjetljenjem radi bolje vidljivosti, dok otporne boje na UV zračenje sprječavaju izblijedjavanje u vanjskoj upotrebi. Praksa pridržavanja standarda kod bojenja je obavezna u većini zemalja, jer nepravilna identifikacija može dovesti do električnih nesreća, oštećenja opreme ili kršenja propisa. Električari i instalateri moraju biti upućeni u regionalne razlike kako bi osigurali pridržavanje propisa, čime boje električne trake postaju osnovni aspekt sigurnog i efikasnog upravljanja električnim sistemima.