Električna traka je svestran materijal za izolaciju koji je dizajniran da zaštititi električne provodnike, spriječi kratke spojeve i izoluje žice i spojeve u raznim električnim primjenama. Sastoji se od fleksibilnog materijala za podlogu prekrivenog ljepilom osetljivim na pritisak, a konstruirana je tako da obezbijedi električnu izolaciju, mehaničku zaštitu i otpornost na vremenske utjecaje poput vlažnosti, toplote i hemijskih sredstava. Materijal podloge varira u zavisnosti od tipa: PVC (polivinil-hlorid) je najčešći izbor, koji nudi dobru fleksibilnost, dielektričnu čvrstoću i otpornost na temperature do 80°C, što ga čini prikladnim za opću upotrebu. Trake na bazi gume (npr. etilen-propilen guma) nude superiornu elastičnost i otpornost na vlagu, idealne za upotrebu na otvorenom ili u vlažnim okolinama, dok trake od silikona izdržavaju ekstremne temperature (od -50°C do 200°C) i koriste se u primjenama s visokom toplinom, kao što su namotaji motora. Sloj ljepila, koji je najčešće na bazi gume ili akrilata, osigurava jaku adheziju na razne površine, uključujući metal, plastiku i gumu, formirajući čvrstu brtvenu površinu koja sprječava prodor prašine i vlažnosti. Električna traka mora zadovoljavati stroga sigurnosna standarda, poput UL 510 za izolaciju i otpornost na vatru, čime se osigurava da ne podržava izgaranje i da izdrži naponsko opterećenje bez oštećenja. Njegova dielektrična čvrstoća (maksimalni napon koji može izolirati) je ključna specifikacija, pri čemu standardne PVC trake nude 600 V po sloju, što je prikladno za primjene s niskim i srednjim naponom (do 600 V). Za visokonaponske sustave koriste se posebne trake sa većom dielektričnom čvrstoćom (npr. 10.000 V). Tehnike aplikacije utječu na performanse: traka se nanosi s blagim zatezanjem kako bi se aktiviralo ljepilo, s preklapajućim slojevima (preklapanje od 50%) kako bi se stvorila neprekidna izolaciona barijera. Ova metoda je kritična za brtvljenje spojeva, završavanje žica ili popravak oštećenih plašteva kabela. Osim izolacije, električna traka se koristi i za bojno kodiranje (identifikacija faza u trofaznim sustavima), povezivanje žica i označavanje komponenti za održavanje. Njegova jednostavnost uporabe – može se rukom kidati bez alata – čini je nezaobilaznom za električare, amatera i industrijske radnike. Iako se prvenstveno koristi u električnim sustavima, nalazi i primjenu u automobilskim popravcima, ugradnji klima uređaja i općim povezivanjima, zahvaljujući svojoj svestranosti i cijenskoj efikasnosti. Redovno ispitivanje električne trake je važno, jer starenje (otvrdnuće, pukotine) može ugroziti izolaciju, što zahtijeva zamjenu radi održavanja sigurnosti i pouzdanosti.