Električna traka je svestran materijal za izolaciju koji je dizajniran da zaštititi električne provodnike, spreči kratke spojeve i izoluje žice i spojeve u raznim električnim primenama. Sastoji se od fleksibilnog materijala za podlogu prekrivenog lepkovitim slojem osetljivim na pritisak, a konstruisana je tako da obezbedi električnu izolaciju, mehaničku zaštitu i otpornost na spoljašne faktore poput vlage, toplote i hemikalija. Materijal podloge varira u zavisnosti od tipa: PVC (polivinil hlorid) je najčešći izbor, jer nudi dobru fleksibilnost, dielektričnu čvrstoću i otpornost na temperature do 80°C, što ga čini pogodnim za opštu upotrebu. Trake na bazi gume (npr. etilen-propilen guma) nude superiornu elastičnost i otpornost na vlagu, idealne za spoljašnju ili vlažnu sredinu, dok trake od silikona izdržavaju ekstremne temperature (od -50°C do 200°C) i koriste se u primenama sa visokom toplotom, kao što su kalemi motora. Lepkoviti sloj, obično na bazi gume ili akrila, osigurava jaku adheziju na razne površine, uključujući metal, plastiku i gumu, formirajući čvrstu brtvu koja sprečava prodor prašine i vlage. Električna traka mora da zadovolji stroga sigurnosna standarda, kao što je UL 510 za izolaciju i otpornost na vatru, čime se obezbeđuje da ne podstiče sagorevanje i da izdrži naponsko opterećenje bez oštećenja. Njena dielektrična čvrstoća (maksimalni napon koji može da izoluje) je ključna specifikacija, pri čemu standardne PVC trake nude 600V po sloju, što je prikladno za primene sa niskim i srednjim naponom (do 600V). Za sisteme visokog napona koriste se specijalne trake sa većom dielektričnom čvrstoćom (npr. 10.000V). Tehnike nanošenja utiču na performanse: traka se nanosi sa blagim zatezanjem radi aktiviranja lepka, sa slojevima koji se preklapaju (50% preklapanje) kako bi se formirala kontinuirana izolaciona barijera. Ova metoda je kritična za zaptivanje spojeva, završetke žica ili popravke oštećenih kablovskih omotača. Osim izolacije, električna traka se koristi i za bojno kodiranje (identifikacija faza u trofaznim sistemima), grupisanje žica i označavanje komponenti u svrhu održavanja. Njena jednostavnost korišćenja – može se kidati rukama bez alata – čini je nezamenljivom za električare, amatere i industrijske radnike. Iako se prvenstveno koristi u električnim sistemima, nalazi primenu i u automobilskim popravkama, ugradnji klima uređaja i opštoj upotrebi za grupisanje, zahvaljujući svojoj svestranosti i ekonomičnosti. Redovno ispitivanje električne trake je važno, jer starenje (otvrdnjavanje, pucanje) može da kompromitira izolaciju, što zahteva zamenu radi održavanja sigurnosti i pouzdanosti.