Dodjela resursa jedinice baze (BBU) odnosi se na dinamičku ili statičku distribuciju kapaciteta procesiranja, memorije i resursa radijskog sučelja unutar BBU jedinice kako bi se optimiziralo performanse mreže, ispunile ugovorne razina usluga (SLA) i maksimalizirala iskoristivost resursa. Kod tradicionalnih BBU-a, resursi su često statički dodijeljeni određenim radijskim nositeljima ili ćelijama, što dovodi do neučinkovitosti tijekom promjena prometa: neiskorištenost u razdobljima niskog prometa i gužvi tijekom vršnih sati. Međutim, moderne strategije dodjele koriste softverski definirane i virtualizirane BBU-ove (vBBU) kako bi omogućile dinamičko dijeljenje resursa, gdje se procesorske jezgre, blokovi memorije i cjevovodi za obradu signala u stvarnom vremenu ponovno dodjeljuju na temelju metrika poput broja korisnika, zahtjeva za brzinom prijenosa podataka i tipa aplikacije (npr. prioritet URLLC nad eMBB). Ključne tehnike uključuju balansiranje opterećenja, koje redistribuira resurse s preopterećenih ćelija na manje iskorištene; dodjelu na temelju kvalitete usluga (QoS), koja rezervira resurse za kritične usluge (npr. hitni pozivi, industrijski IoT); i prediktivnu dodjelu, koja koristi AI algoritme za predviđanje vrhova prometa (npr. sportski događaji) i unaprijed dodjeljuje resurse. Dodjela resursa također mora uzeti u obzir ograničenja sučelja između BBU-a i RRU-a (Remote Radio Unit), osiguravajući da dodijeljeni BBU kapacitet odgovara propusnom opsegu i vremenskim kašnjenjima RRU-a kako bi se izbjegla uska grla. Kod centraliziranih BBU grupa, dodjela se dodatno optimizira na više lokacija, omogućavajući dijeljenje resursa među ćelijama i koordinaciju smetnji (npr. koordinirana višetočkovna prijenosna tehnika). Izazovi uključuju minimiziranje vremena potrebnog za ponovnu dodjelu (kako bi se izbjegli prekidi usluga) i uspostavljanje ravnoteže između pravednosti (jednak pristup resursima za sve ćelije) i učinkovitosti (maksimaliziranje propusnosti). Učinkovita dodjela resursa BBU-a izravno utječe na KPI-ove mreže: smanjuje vremensko kašnjenje, povećava spektralnu učinkovitost i smanjuje operativne troškove smanjujući broj neiskorištenih resursa, čime postaje ključna komponenta optimizacije modernih 4G/5G mreža.