Osnovna jedinica za obradu signala u komunikacionim sistemima

Alociranje resursa jedinice baze (BBU) odnosi se na dinamičku ili statičku distribuciju kapaciteta procesiranja, memorije i resursa radijskog sučelja unutar BBU jedinice kako bi se optimiziralo performanse mreže, ispunili ugovori o razini usluga (SLA) i maksimaliziralo korištenje resursa. Kod tradicionalnih BBU jedinica, resursi su često statički dodijeljeni određenim radio nositeljima ili ćelijama, što vodi neučinkovitosti tijekom promjena prometa – neiskorištenost u razdobljima niskog prometa i gužve u vršnim razdobljima. Međutim, moderne strategije alokacije koriste softverom definirane i virtualizirane BBU jedinice (vBBU) kako bi omogućile dinamičko dijeljenje resursa, gdje se procesorske jezgre, memorijski blokovi i cjevovodi za procesiranje signala u realnom vremenu ponovno dodjeljuju na temelju metrika poput broja korisnika, zahtjeva za brzinom podataka i tipa aplikacije (npr. prioritet URLLC-a u odnosu na eMBB). Ključne tehnike uključuju balansiranje opterećenja, koje redistribuira resurse s preopterećenih ćelija na manje opterećene; alokaciju temeljenu na QoS-u, koja rezerviše resurse za kritične usluge (npr. hitni pozivi, industrijski IoT); i prediktivnu alokaciju, koja koristi AI algoritme za predviđanje vrhova prometa (npr. sportski događaji) i unaprijed osigurava resurse. Alokacija resursa mora također uzeti u obzir ograničenja fronthaul veze, osiguravajući da dodijeljeni BBU kapacitet odgovara propusnosti i latenciji RRU jedinice (Remote Radio Unit) kako bi se izbjegla uska grla. Kod centraliziranih BBU grupa, alokacija se dodatno optimizira na više lokacija, omogućavajući dijeljenje resursa među ćelijama i koordinaciju interferencije (npr. koordinirana višetočka prijenosa). Izazovi uključuju minimiziranje latencije pri ponovnoj alokaciji (kako bi se izbjegli prekidi usluga) i uspostavljanje ravnoteže između pravde (jednak pristup resursima za sve ćelije) i učinkovitosti (maksimaliziranje propusnosti). Učinkovita alokacija resursa BBU izravno utječe na KPI-ove mreže: smanjuje latenciju, povećava spektralnu učinkovitost i smanjuje operativne troškove minimiziranjem neiskorištenih resursa, čime postaje ključna komponenta moderne optimizacije 4G/5G mreža.